Braćo i sestre, prošlo je tjedan dana od najneobičnijeg Uskrsa. Nikada još nismo doživjeli ono što se prije tjedan dana dogodilo. Možda više nikad ni nećemo. Danas čitamo Evanđelje koje govori da se neobičan Uskrs ipak već dogodio, i to dvaput. Onog istog dana kada je Isus uskrsnuo, ukazao se svojim sljedbenicima, učenicama i učenicima, a nakon njih ukazuje se i Apostolima. Za njih je to morao biti najneobičniji dan! Prvi Uskrs! Njihov učitelj, za kojeg su vjerovali da je Mesija, prije nekoliko dana bio je predan glavarima svećeničkim i rimskoj vlasti. Svi su se razbježali, pa i Apostoli, a kasnije su čuli da je Isus ubijen, razapet na križu. Sada se skrivaju i strahuju jer sve što su mislili da znaju stavljeno je u pitanje. I upravo sada Isus dolazi među njih. Stane u sredinu i kaže im "Šalom", mir vama. Taj mir im je najviše trebao. Bili su uznemireni: i zbog situacije s njegovm smrću, i zbog grižnje savjesti što su pobjegli u ključnom trenutku. Isus im donosi i daruje mir. Apostoli se nalaze u kući, zatvoreni, u strahu od onoga što je vani. To nalikuje na našu današnju situaciju; zatvoreni smo u svojoj kući, strahujemo od onoga što je vani. Isus dolazi i u našu kuću, stoji na sredini i kaže nam "Šalom", mir vama! Nema razloga za strah dok je On s nama. Nema razloga za paniku, a nema razloga ni za grižnju savjesti. Kada je došao Apostolima, Isus je dahnuo u njih, napunio ih Duhom Svetim i dao im jedan poseban zadatak – kome oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im. U ovoj rečenici leži smisao današnje nedjelje Božjeg milosrđa. Njegovo milosrđe najvidljivije je upravo u sakramentu pokore ili pomirenja, svete ispovijedi. Svojim prvim i vjerojatno vrlo važnim zadatkom Isus smatra opraštanje grijeha, zato odmah na prvi Uskrs daje Apostolima vlast opraštanja grijeha. Nekada se među nama javi sumnja u te Isusove riječi, pa se pitamo: "Trebam li stvarno ići svećeniku da bi mi se oprostili grijesi ili se mogu ispovijediti direktno Bogu?" U tijeku povijesti Crkva je došla pred to pitanje, pa je na koncilu u Trentu upravo ovim odlomkom i ovim Isusovim riječima potvrdila postojanje sakramenta ispovijedi koje svećenik podijeljuje kao Isusov zamjenik. Isus daje Apostolima poslanje, a to poslanje nastavljamo mi danas – svećenici, kao nasljednici Apostola, imaju od Isusa vlast otpustiti ili zadržati grijehe, gledajući je li netko spreman pokajati se, ili možda nije. Posljednji dio današnjeg Evanđelja donosi poznatu priču o "nevjernom" Tomi. Apostol Toma nije bio s drugima kad se Isus prvi puta ukazao, pa dolazimo do drugog Uskrsa, koji se dogodio tjedan dana poslije prvoga. Za Tomu je ovo bio najneobičniji dan! Isus dolazi, pozdravlja, pa se obraća izravno Tomi: "Stavi svoje prste u moje rane i ne budi nevjeran nego vjeran." Nismo pravedni prema Tomi kada ga zovemo "nevjerni" jer nakon susreta s Isusom on daje najljepšu ispovijest vjere: "Gospodin moj i Bog moj". Toma u ovom trenutku povezuje nauk Starog i Novog zavjeta, otvaraju mu se oči za sve ono što je Bog kroz povijest učinio, te prepoznaje ispunjenje svih obećanja u Isusu, za kojeg kaže da je – Gospodin (hebr. Adonai) i Bog (hebr. Elohim). Naša se vjera, također, temelji na tome da je Isus pravi Bog, koji je umro za naše grijehe i uskrsnuo kako bi nam otvorio vrata neba. Uskrsnućem, ipak, nije nestao iz našeg života. Ostavio nam je tragove, znakove, putokaze – svoje svete sakramente, vidljive znakove Njegove nevidljive prisutnosti; a danas se posebno radujemo sakramentu u kojem se najviše očituje Njegovo milosrđe – sakramentu ispovijedi. Kada sve ovo prođe, kada se ponovno otvore vrata naših domova, kad poput Apostola izađemo iz svojih kuća (i iz svojih strahova), pozvani smo činiti ono na što nas je Isus uputio – navještati radosnu vijest spasenja, te slaviti njegovo milosrđe u sakramentu svete ispovijedi. On nas na to poziva riječima: Šalom, mir bio s tobom! Vaš župnik, Dominik Glasnović