Objavljeno: 26.04.2020.
Kategorija: Novosti
Braćo i sestre!
Susrećemo se s jednim dobro poznatim događajem nakon Isusova uskrsnuća, koje nam donosi Evanđelist Luka. Isusovi učenici na putu u Emaus, odlazeći iz Jeruzalema, ne prepoznaju Isusa koji im se pridružuje na putu. Ovaj događaj utvrđuje Isusovo ustanovljenje svete mise na vrlo dubok i precizan način, koji i danas primjenjujemo. Pođimo i mi s učenicima i pogledajmo što se točno događa.
Na nedjelju uskrsnuća, neki Isusovi učenici iz šireg kruga onih koji su ga slušali i slijedili, odlazili su iz Jeruzalema prema Emausu. Samim tim činom kao da pokazuju da su okrenuli leđa svemu onome što se u Jeruzalemu dogodilo, jer nije im jasno kako je Isus – njihov učitelj i prorok – mogao tako grozno završiti. Uobičajeno je bilo da na putu između dva grada nekoga susretnete, pa ako idete u istom smjeru možete zajedno hodati. Tako Isus prilazi ovoj dvojici, te ga ne prepoznaju – ne zato što nisu znali kako izgleda, nego zato što je njihova vjera potonula, okrenuli su leđa događaju Isusove muke i smrti. Uskrslog Isusa nije moguće prepoznati samo po izgledu, sada je potrebna vjera koja ga čini vidljivim i prepoznatljivim. Njima se čini kao stranac koji nije čuo što se dogodilo u Jeruzalemu, ali Isus ima strpljenja s njima i polako im tumači sve što o njemu govore Pisma i Proroci. Počevši od Mojsija, pa preko svih proroka, Isus objašnjava što se sve treba dogoditi s Mesijom kako bi se proslavio. Učenicima su bile poznate te riječi, oni su vjerni Židovi koji su slušali Sveto pismo u sinagogama, ali ta riječ još tada nije bila životvorna, nije im otvorila oči. Sada kada Isus tumači Pisma, ljuske s njihovih očiju polako padaju.
Pozvavši ga k sebi na večeru, jer je već padao mrak, učenici s ovim „strancem“ sjedaju za stol. Isus nastavlja svoju katehezu, svoje tumačenje i otvaranje očiju, novim činom, a to je lomljenje kruha. Luka je zapisao kako Isus „uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše“. Prethodni put kada se dogodio slijed ovih glagola „uze, blagoslovi, razlomi i dade im“ jest na posljednjoj večeri, kada je kruh predstavio kao svoje Tijelo, a vino kao svoju Krv. Niti tada učenicima nije bilo jasno kako se to može dogoditi, da kruh bude Tijelo, a vino Krv. Ali sada, oči ove dvojice se napokon otvaraju. Uz riječi Pisma i uz prinos Kruha, sve im postaje jasno. I nama postaje jasno što se ovdje dogodilo – Isus je dao smjernice za slavljenje svete mise, kako je i mi danas nasljedujemo. Najprije se čitaju i tumače Pisma, sve što je o Kristu zapisano i što se u Kristu ostvarilo, nakon toga pristupamo stolu – oltaru, te prinosimo kruh i vino koji postaju njegovo Tijelo i Krv. U trenutku kada im je dao kruh, Isus je iščeznuo s očiju. Nije on pobjegao kao nekim čarobnim trikom, nego je ostao trajno prisutan u prinosu kruha i vina. Nije nestao zato da bi se sakrio svojim učenicima, nego da bi ga prepoznali u onome što im je ostavio. Više ne trebamo oči koje gledaju tjelesno Isusovo lice kakvo je bilo dok je hodao zemljom, nego trebamo otvorene oči vjere koje Ga prepoznaju u žrtvi i prinosu kruha i vina na svakoj svetoj misi.
Naša srca žude za tim susretom, žude „gorjeti dok nam putem govori i otvara pisma“; zato žarko molimo Boga da se što prije možemo vratiti za zajednički stol, lomiti kruh i prepoznati Lice Isusovo u žrtvi koju nam je ostavio.
Dominik Glasnović, upravitelj župe
