Krist nas je svojom žrtvom izmirio, učinio prijateljima i bližnjima – istaknuo je Sveti Otac. Osobe koje znaju čekati, u iščekivanju gaje čvrstu nadu, a to su kršćani koje je Isus izmirio i obdario imenom – kazao je Papa komentirajući misno Evanđelje i ulomak iz Pavlove poslanice Efežanima. U evanđelju Isus govori učenicima uspoređujući se s gospodarom koji se kasno vraća s gozbe i hvali svoje sluge jer su ga budni čekali, a potom slijedi prizor u kojem Isus biva služiteljem slugama, služi im za stolom – primijetio je Papa dodajući:
Učitelj kršćanima u prvom redu daje „identitet“. Bez Krista smo bez identiteta – veli Sveti Otac navodeći Pavlove riječi: „ Sjetite se da ste onomad bili bez Krista, isključeni iz izraelskoga građanstva,“ a Isus je došao dati nam građanstvo, pripadnost narodu, ime i prezime. Svojom nas je krvlju učinio prijateljima, rušeći razdjelni zid.
Svi znamo za zid ako s osobama ne živimo u miru, taj nas zid razdvaja. Isus ruši razdjelni zid kako bismo se mogli sresti. Ako smo odijeljeni, neprijatelji smo. Isus donosi mir među nas i izmiruje nas s Bogom: neprijatelje pretvara u prijatelje, strance u sinove. ‘Ljude ulice’ pretvara u sugrađane svetaca i Božje bližnje, kako veli sv. Pavao – istaknuo je Papa.
Pod kojim uvjetom? – upitao je Papa dodajući: „Treba čekati Isusa“, kao što su sluge čekale gospodara. Tko ga ne čeka, zatvara mu vrata, priječi mu da bude mirotvorac, da stvara zajednicu, građanstvo, da daje identitet, ime. Isus nam daje ime, čini nas djecom Božjom. Kršćanin čeka Isusa, a u iščekivanju je kršćanska nada. Kršćanin je čovjek nade. Zna da će Gospodin doći. Doći će ali ne znamo kada; doći će da nas nađe, ne kao neprijatelje, nego kakvima nas je učinio: bliske prijatelje, izmirene – ustvrdio je Sveti Otac dodajući da se svaki kršćanin treba pitati: kako čekam Isusa ili čekam li ga uopće?
Vjerujem li da će zaista doći? Je li moje srce spremno čuti šum, kucanje na vrata i otvaranje vrata? Kršćanin zna čekati Isusa i stoga je čovjek nade. Naprotiv, poganin – a mi se često ponašamo kao pogani – zaboravlja Isusa, misli na sebe, na svoje stvari, ne čeka Isusa. Poganin ne računa na Boga, sam se snalazi. Stoga bijedno završava: bez imena, bez blizine, bez građanstva – zaključio je Sveti Otac.
RV | Bitno.net